Tom Clancy, američki novelista poznat po svojim vojno orijentisanim
delima, igračima je ipak poznatiji iz moderne industrije video igara.
Sve je počelo osnivanjem studija Red Storm Entertainment, kojeg je
kasnije preuzeo Ubisoft. Prošle godine Ubisoft je napravio korak dalje
kupovinom imena Tom Clancy, iz čega se odmah rodila mogućnost da se
pojavi Tom Clancy MMOG. Za svima nam poznato ime vežu se naslovi kao
što su Rainbow Six, Ghost Recon, Splinter Cell , EndWar i najnoviji
član porodice, H.A.W.X., koji spada u žanr arkadnih aviosimulacija. Na
njemu je radio Ubisoft Romania čije smo sposobnosti mogli videti u igri
Blazing Angels, takođe avio žanra.
Svaki noviji film donese sa sobom i neku novu ideju. Tako je i Wanted
doneo novu priču, način izvođenja i ulazak u svet profesionalnih ubica
i rata između njihovih bratstava. Da li je svako od vas želeo da doživi
sudbinu mladog Veslija, glavnog protagoniste filma? Da jednom ustane od
stola, prestane da gubi vid za monitorom svog kompjutera u ne tako
urednoj sobi i da oči i preciznost usmeri na nešto drugo? Film nas
ostavlja tamo gde će nas švedska kompanija Grin dalje povesti: u priču
koja razjašnjava mračnu prošlost novootkrivenog talenta za ubijanje,
kompjuterskog zaluđenika koji ima i te kako zapisanu budućnost, koja
nije ni nalik onakvoj kakvu je želeo.
Verovatno niko nije očekivao da će Danteova Božanstvena komedija, jedna
od najpoznatijih epskih poema klasične italijanske književnosti i
redovna lektira u srednjoj školi, poslužiti kao inspiracija za novu
igru na kojoj EA Redwood Shores radi. Usvajajući poglavlje o devet
krugova pakla, uz jednu bitnu borbu koja se odvija u čistilištu, ovaj
razvojni tim pravi novo igralište za nas grešnike u kojem ćemo se
suprotstavljati monstruoznim kreaturama, pa i samoj smrt. Najavljen kao
akciona avantura u stilu nesumnjivo uspešnog konzolaškog serijala God of War, Dante’s Inferno
je opravdano privukao pažnju. Izlazak igre, čiji je glavni junak
mišićavi i spretni ratnik, umesto slabašnog pisca u potrazi za svojom
dragom, zakazan je za početak 2010. godine.
Teško da je u akcionoj igri moguće dočarati morbidnu filozofsku i
religioznu fantaziju o paklu iz 14. veka, ali je celokupna postavka
prilično primamljiva. Pakao, u kome se ova priča odvija, detaljno je
opisan u samoj Božanstvenoj komediji, što razvojnom timu ostavlja samo
da prati davno iscrtane koncepte, koristeći atmosferu i dorađujući već
postojeće likove. Danteove unutrašnje borbe i otkrića o samom sebi i
svojim grehovima biće i ovde prikazani ne samo akcijom, već i
sinematicima. Ono, međutim, što predstavlja adut igre sasvim sigurno
nisu njeni književni koreni – serijal gotovo da je neprikosnoven na
PlayStation konzolama, a u očima PC igrača je kao poslastica za koju su
ostali uskraćeni. Obećanje da će Dante’s Inferno biti slična akciona avantura, pogotovo od strane autora prošlogodišnjeg prijatnog iznenađenja Dead Space, nije moglo da prođe neopaženo.
EA je naširoko poznat po uspešnom srozavanju kvaliteta i sadržaja
nekada odličnih franšiza ne bi li privukao što je moguće veći
auditorijum (novac). Doduše, C&C serijal je donekle bio jedini
izuzetak te politike, barem sve dok Uprising nije ugledao svetlost
dana. Iako originalni Red Alert 3 i nije bio onoliko dobar koliko se od
njega očekivalo, uspeo je da igračima pruži solidnu količinu zabave,
prvenstveno zahvaljujući dobrom online/multiplayer segmentu. Međutim, šta nam ostaje od „Crvene uzbune“ kada joj oduzmete tu komponentu? Složićete se - ne previše.
Svaka ekspanzija za cilj ima produbljivanje i širenje osnovne igre. Ovo pogotovo važi ako se radi o standalone
ekspanziji, od koje se, pored dodatnih misija, podrazumeva i gomila
novog sadržaja koji će se spojiti sa osnovnom igrom pružajući joj
revitalizaciju. Uprising upravo gubi tu zlatnu nit preko potrebne
sinhronizacije, dovodeći svoje postojanje u veliki znak pitanja
pruživši utisak osrednje sastavljenog mission pack addon-a.
Scenario
je podeljen na četiri mini kampanje koje se odvijaju neposredno nakon
završetka originalne igre. Saveznici su, pobedivši u ratu, preuzeli
vlast i okupirali teritorije SSSR-a i Japana. Firma koja oprema
saveznike naoružanjem FutureTech formira sopstvene snage koje „čuvaju
mir“ u njihovo ime. Rusi, zgroženi torturom Future Tech-a i
novoizabranog američkog predsednika, rešavaju da unište zlu
kapitalističku korporaciju i povrate svoj ukaljani ugled i ponos u
očima sveta. Sa druge strane, Imperija izlazećeg sunca, na čelu sa
princom Tacuom, pokušava da uz pomoć saveznika uguši pobune koje
potresaju japanska ostrva i povrati kontrolu i stabilnost nad svojom
teritorijom. U međuvremenu, izbija novi sukob sa preostalim ruskim
formacijama koji će naterati Imperiju da se još jednom uzdigne i samim
tim prekrši kapitulacioni ugovor sa savezničkim snagama.
Svaka
od kampanja se sastoji od 3-4 misije solidne dužine. Međutim, umesto
dobro izvedenih, zanimljivih misija u kojima ćete se nadmudrivati sa
protivnikom, čekaće vas višesatno bunkerisanje propraćeno konstantnim
nerviranjem. Da, igra je teža, ali umesto izazova baciće vas u pravi
portal frustracije. Neinteligentan Ai je nadoknađen neograničenom
količinom resursa, zahvaljujući kojoj ćete biti primorani na konstantnu
odbranu. Resursi kojima raspolažete imaju običaj da veoma brzo presuše;
čak i kada imate nekoliko rafinerija pod svojim okriljem, novac će
nestati veoma brzo. Tu je i problem loše pozicioniranih rudnika, koji
će se uvek nalaziti negde u blizini protivničke baze. Igra će vas
terati da se tokom čitavog vremena oslanjate na specijalne
napade/oružja, dok će klasični biti dobra opcija tek kada supernapadom
budete razorili pola protivničke baze. Takođe, tokom prelaženja
kampanja primetićete veliku generičnost, kao i copy/paste momente iz
prethodnih misija.
Posle dugih i mučnih godina tokom kojih smo se patili sa EA Games-ovim
generičkim naslovom koji nikako da donese neku suštinsku promenu
gameplay-a, kao grom iz vedra neba nam iz 2k Gamesa na PC konačno stiže
NB 2k9! Naslov koju će svi ljubitelji simulacija košarke umeti da cene
i o kojem su PC igrači sanjali sve ovo vreme. Tu je da nam pokaže kako
je košarka sport koji veoma verno može da se prenese u igru koja
svakako konkuriše da postane sportska igra broj jedan, bar na PC
platformi.
Deseti nastavak 2k NBA franšize je pred nama, po prvi put na PC-ju. Pod
pretpostavkom da samo mentalno retardirani fanovi simulacija košarke
ili pak oni koji su poslednjih deset godina proveli na drvetu ne znaju
o čemu se radi, ovom prvom rečenicom bih mogao da završim opis. Ali ne!
Kad smo već dočekali, red je da svoje i oduševljenje svih poznanika
koji su imali prilike da uživaju u ovom remek delu podelim sa vama.
Pred sobom imamo jednu potpunu igru u kojoj je svakoj, pa i najmanjoj
sitnici poklonjena ogromna pažnja i koja nama, hard core PC igračima
koji na konzole gledaju sa dozom prezira, u punom svetlu otkriva
opskurnu dubinu razvojnih timova, u kojoj se po nepisanom pravilu igre
za konzole razvijaju daleko od dizajnera igara za PC-je, koji još uvek
tavore u nekim davnim vremenima. Sada imamo dugo čekanu šansu da sa
ponosom pogledamo ljubitelje konzola i uspravimo glave jer je, dame i
gospodo, čekanju došao kraj!
Larian Studios uskoro nastavlja serijal koji do sada broji dva
predstavnika: Divine Divinity, omiljen među fanovima RPG naslova, i
Beyond Divinity, koji je bio odvojen od prethodnika i ostao u njegovoj
senci. Sledeća godina nam donosi punokrvni nastavak Divinity 2, čime su
ponovo privukli pažnju na sebe, s obzirom na izuzetno mali broj naslova
koje potpisuju.
Ja, zmaj
Prošlo
je više desetina godina od kada je Dejmijen (Damien), dete haosa,
rođeno, odraslo i na kraju proterano u alternativnu dimenziju. U
njegovom odsustvu, oformljen je red dragon slayer-a, čiji je zadatak
borba protiv zmajeva, koji su proglašeni neprijateljima čovečanstva i
osuđeni na istrebljenje. Protagonista nadolazeće treće igre je mladi
novajlija u redovima slayer-a, i njegov prvi zadatak je lov na zmaja
spaženog u inače mirnom i tihom selu. Međutim, kako radnja odmiče, naš
heroj postaje žrtva kletve koja mu omogućava pretvaranje u zmaja, čime
automatski zauzima visoko mesto na listi nepoželjnih u Rivelonu.
Slayer-i, sa kojima je do tada branio čovečanstvo, odjednom postaju
njegovi neprijatelji, i prisiljen je da ubija one koje je do juče
štitio, ali istovremeno i da odbrani Rivelon od povratka Dejmijena.
Nesumnjivo da su mnoge igre portovane sa konzola na PC uspele da
dovedu do frustracija svoje nove igrače: neprilagođene kontrole i
neoptimizovanost najčešći su problemi sa kojima se susreću u novoj
sredini. Dva meseca nestrpljivog iščekivanja PC verzije igre Mirror’s
Edge, međutim, nagradila su „kompjuterske“ igrače prilikom da uživaju u
unapređenoj verziji ovog ostvarenja koje prkosi standardnim žanrovskim
granicama. Švedski razvojni tim, EA DICE, potrudio se da pored
originalnog koncepta parkour simulacije u prvom licu, smeštene u
stilski upečatljivom antiutopijskom svetu, uključi mogućnost korišćenja
Nvidia PhysX sistema, doprinoseći time već izraženoj estetici i
atmosferi.
Iako pogled iz prvog lica asocira na FPS naslove, već prvi koraci u
ovoj igri otklanjaju svaku sumnju – glavni elementi gameplay-a su
trčanje, skakanje i održavanje brzine dok pokušavate da otkrijete
sledeću udaljenu platformu na koju možete da doskočite, cev za koju
možete da se uhvatite i zid koji ćete koristiti za odskok. Na neki
način, ovo je prilika da se nađete u telu ženskog pandana jednom
Altairu ili princu od Persije u trenucima njihovih najslavnijih
akrobatskih akcija, ali u urbanoj sredini gde jedna omaška znači
nekoliko desetina metara slobodnog pada na sterilne ulice futurističkog
velegrada. Faith, junakinja ovog naslova, za razliku od pomenutih
likova, nema mogućnost da se sakrije, pomoć princeze, niti je trenirani
ubica. Umesto toga, ona se oslanja na uvežbanost, spretnost i brzinu da
bi izbegla kišu metaka kojima je obasipa policija. Može se upustiti u
borbu, oteti oružje i iskoristiti par metaka ostalih u šaržeru, ali je
to istovremeno i najslabija tačka ovog naslova.
After six years of development, GSC Game World finally finished S.T.A.L.K.E.R.: Shadow of Chernobyl
in 2007. Critics and players both were enthralled by the result. Still,
criticisms were heard that something better could have been developed
in six years. Furthermore, some of the more innovative ideas originally
announced didn't find their place in the game. Regardless, the general
consensus is that S.T.A.L.K.E.R. was worth the wait.
The same year, GSC Game World announced a prequel, S.T.A.L.K.E.R.: Clear Sky, due to be released shortly. We talked with GSC Game World about the new S.T.A.L.K.E.R. and what can we expect in the Zone when we get there.
Razvojni tim Gas Powered
Games uskoro završava rad na akcionom RPG-u pod nazivom Space Siege,
koji bi trebalo da bude duhovni naslednik njihovog serijala Dungeon
Siege. Ovoga puta radnja je smeštena u budućnost i skoncentrisana oko
jednog lika, uz znatno razrađeniju priču nego u pomenutom serijalu, što
je svakako dobrodošla promena. Međutim, s obzirom na žanr, naglasak je
na borbi, dok su RPG elementi u drugom planu. Pogled je i ovog puta
izometrijski.
Iako se GTA serijal čvrsto
drži na tronu sandbox akcionih igara, prvi deo Saints Row, koji je
nažalost izašao samo za Xbox 360, pokazao je da postoje naslovi koji
ovu poziciju mogu da ugroze svojim stilom i dobrim gameplay-om. Preko
milion prodatih kopija bio je više nego dobar stimulans razvojnom timu
Volition za rad na nastavku, ovoga puta za PC, XBox i PS3, pa ćemo
Saints Row 2 moći da igramo već krajem avgusta.
Radnja počinje
desetak godina nakon dešavanja u originalu, povratkom vašeg lika u grad
Stilwater i pokušajem da ponovo stavi na noge svoju bivšu bandu pod
nazivom Saints Row. Ispostavlja se da je ovo težak zadatak, s obzirom
na tri nove bande koje se već bore za prevlast u gradu, od kojih svaka
ima svoj jedinstven stil borbe.